Ponedeljak, Februar 22, 2021
Zlatna polja
Tek je sedam, sedam uveče, a ja sam gotova. Glavu mi resetuju sećanja, proročanstva i beskraji. Sama si, sama...
Sad će već godinu dana, kako se život okrenuo naglavačke, ceo svet sa njim. Hoćemo da proslavimo?
Navikla sam da budem sama. Da se ne nadam i ne želim. Nemam očekuvanja ni od sebe, a kamoli drugih.
Na momente vraćam ili teram sebe da osetim osmeh. Ide teže i traje sve kraće. Ne, ovo nije tužbalica, ili neka depresivna epopeja, ovo je realna slika. Letargija...
I sad ne znam zasto mislim, da ako stavim sad ovde pesmu, dobiću neku nazad, koja mi mozda vrati osmeh... Nemam pojima... Možda me i izvede iz takta...
Mada, pored svega, evo sebi cu ispuniti želju i staviti link. Pesma me je slučajno našla, u ovoj tišini...
https://youtu.be/KLVq0IAzh1A
"neku nazad"
https://youtu.be/BIYVNv63EUw
Niko
Hvala ti